“Ako ne dobije široku socijalnu bazu, ženski pokret se neće razviti. Po mom mišljenju to ne može da bude rezultat nicanja malih ženskih grupa koje pokreće najčešće jedna žena. To mora da dobije nacionalne globalne razmere, što znači da se pojavi kao pokret koji afirmiše žene u Srbiji. Tek takva organizacija će moći da postavi na dnevni red institucija probleme izrazitog pada žena u svim sferama društva od materijalno-finansijskog pada do vrednosnog. (…) Ako se pogleda kroz šta je prošao ženski pokret na Zapadu, u svim zemljama su žene imale jake nacionalne organizacije, imale strategiju i taktiku pokreta, prioritete. Ne može to da proizađe iz razdrobljenih grupica koje se bore za sitne donacije i gledaju kako će koja da preživi u vlastitoj sredini. Žene se plaše svake organizacije koja nije na nivou maltene njihovog porodičnog okupljanja. (…) Kod žena mora sazreti svest o potrebi zajedničkog delovanja. Ukoliko ženski pokret brzo iz postojeće faze ne pređe u ovu drugu njegov potencijal će se urušiti.”
