Ovo je drugi krug nagrada ”Andjelka Milć”, što znači , sasvim sigurno, tu smo, opstale smo!
Ali to, naravno, nije dovoljno. Nije dovoljno opstati, već je potrebno trajati i rasti. Trajati dovoljno dugo dok se dobre stvari za koje se zalažemo ne normalizuju i postanu toliko obične da više nema potrebe ni d
a ih pominjemo. Porasti i omogućiti onima koji sada ne razumeju, da promene mišljenje i nauče lekcije. Ojačati do mere da naša snaga više nikog ne mora da plaši, baš zato što je to sve normalno i onako kako treba da bude, po meri čoveka, žene Ili muškarca, ljudskog bića. Trajati dovoljno dugo dok ne postanemo deo pozitivne istorije na ovim prostorima, dok se priče o rodnoj ravnopravnosti ne skinu s dnevnog reda, jer su postale normalni deo naše svakodnevice. Ova nagrada je, u tom smislu, deo jednog velikog sna o tome da Srbija bude “deo normalnog sveta”, ili mozda obrnuto, da “normalni svet” bude deo Srbije. Kako god.
I ove godine smo, kao žiri, opet dosledno sprovodile koncept koji feminizam sagledava i kao teoriju, i kao praksu, i koji je fokusiran na društvenu transformaciju. Sve počinje sa stvaranjem znanja, kontekstualizovanog znanja, onog znanja u kome možemo da se se nadjemo i na koje možemo da se oslonimo jer objašnjava naše kolektivne priče, znanja u koje možemo da se ukotvimo i iz koga možemo da rastemo i da se razgranamo. A onda, sledi upotreba tog znanja u donošenju odluka, u osnaživanju žena i ženskih inicijativa ili u prevodjenju tog znanja kroz umetnost u projekte koji osvešćuju, jačaju, ukidaju stereotipe. Znanje koje nagradjujemo ovom nagradom je svojevrsni aktivizam, ma o kom polju delovanja da je reč. Proizvodnja potrebnog znanja, onog znanja koje ima transformativnu moć, jeste pravi društveni aktivizam, jer se njime promeraju granice u progresivnom smeru. Prepoznavanje vrednosti ovog znanja i feministički orijentisanih kreativnih poduhvata doprinosi širenju poruka o važnosti rodne jednakosti, nediskriminacije, nenasilja, i o značaju prevazilaženja mizoginije i rodnih stereotipa. Time se jačaju modernizacijski i transformacijski procesi u srpskom društvu. Jer, nema modernizacije bez rodne ravnopravnosti.
U duhu feminističkih vrednosti, u koje spadaju i solidarnost i podrška, ova nagrada nije zamišljena kao nagrada koja će medju nama praviti podele, učvršćivati hijerarhije i podsticati isključivanja, već kao nagrada koja će nas povezivati, podsticati na medjusobno poštovanje, a pre svega izražavati zahvalnost za ono što su neke izuzetne žene i muškarci na ovom planu postigli, i time unapredili stanje stvari, i time nas sve zapravo nagradili.
Žene su u dugom trajanju svog organizovanja ipak naučile neke lekcije, koje nam sada postaju sve jasnije i na koje želimo ovom nagradom da podsetimo. Kada se povežu sve ove dobtnice I sva obrazložnja o ovoj nagradi, postaje jasnija sinergija za koju se zalažemo. Ovde su povezane sve važne lekcije, od one o potrebi izgradnje odgovarajućih institucija, ili institucionalizacije memorije, do onih o potrebi korišćenja pozicija moći da bi se unapredio položaj žena, kao i obezbedjivanja finansija, ili unošenje rodnog budžetiranja u institucije kako bi se omogućila njihova transformacija. Ovde su, takodje, i one lekcije koje se odnose na osnaživanje putem igre, muzike, pokreta, lekcije o radosti koju donose sloboda, druženje, pomirenje, ljubav, kreativan čin, pa i sam uspeh.
Ova nagrada nas povezuje u našim različitostima, ona iznova definiše naš najmanji zajednički imenitelj, podstiče našu saradnju i inspiriše nas za nastavak puta kojim smo krenule. Neka vam ona bude nešto kao mali predah, gutljaj bistre vode, udisaj čistog vazduha, osmeh prepoznavanja koji dolazi od ljubaznog prolaznika, zadovoljan pogled unazad, pre nego što krenete dalje, pre nego što sve zajedno krenemo dalje, istim putem, korak po korak.
Zahvaljujem se u svoje lično ime, i u ime žirija, svim nagradjenima, koje nam svojim radom pomažu da na ovom putu istrajemo.
Beograd , 28. Februar, 2017.